Dravska avantura Gite Radiković te nagrađuje
Ambasadorica udruge Mlada pera Gita Radiković uživala je u raftingu na Dravi kao Najbolja mlada čuvarica prirode u 2021. godini i napisala tekst o tome. Pronađi u tekstu pitanje (i odgovor!) i postani jedan od 5 dobitnika obiteljskog paketa: slikovnice Tajne priče Zmajčeka Pozojčeka, zbornika dječjih radova Mozaik poezije i proze, bilježnice s motivom slikovnice i platnene vrećice s logom udruge Mlada pera za djecu te knjige Konobar s olovkom Gorkića Taradija za roditelje!
Bilo je to ovako. Na Matulovom gruntu, u Frkanovcu, sjedila sam uz logorsku vatru i pekla kobasice nakon radionice. U daljini su se orile međimurske popevke, a moji roditelji su se zapričali s djelatnicima Međimurske prirode. Mladi čuvar prirode Niko i ja gotovo da i nismo pričali, sjedili smo i uživali u mirisu i okusu pečenih kobasica.
Sjećam se jedne, pokazat će se ključne, Nikove rečenice: “Ja bih želio ići na monitoring ptica bregunica!”
Od Nikove i moje obitelji te djelatnika Međimurske prirode nitko nije prozborio ni riječi, samo smo šutjeli i razmišljali svatko u sebi. Jedino je ravnatelj Siniša Golub uzbuđeno potvrdio: “Može!”
On obožava kada djeca izraze želju za neki izlet u prirodi.
Ubrzo smo se u razgovor uključili i svi ostali te došli do zaključka. Jedne nedjelje Niko i ja s roditeljima idemo na plovidbu rijekom Dravom i tražit ćemo rupe bregunica. Same bregunice nećemo vidjeti jer su one ptice selice i otišle su u toplije krajeve, ali možda vidimo neke druge životinje. Baš super!
Ravnatelj Golub rekao je da s nama idu roditelji kako bi nas bacili u Dravu i to mi jedino nije bilo jasno, ali do tada će nam sigurno sve javiti.
Napokon je svanulo i to jutro nakon slabije prospavane noći. Toliko sam bila uzbuđena! Probudila sam se uz jutarnje sunce i riječi: “Vidiš da je došao taj dan!”.
Peremo zube u kupaonici, oblačimo se i pakiramo potrepštine u ruksake, što se u mojoj kući ne događa često! U osam sati i deset minuta već smo bili udobno smješteni u autu i vozili se prema parkiralištu na kojem smo se svi trebali sresti i zajedno krenuti dalje.
Kada smo stigli bilo je nešto prije vremena isplaniranog za susret, a parkiralište je još bilo prazno. Pomalo smo se i zabrinuli nismo li možda na pogrešnom mjestu, kadli je stiglo još nekoliko automobila.
Stigao je i jedan kombi i tek sam tada saznala da ćemo svi putovati u njemu do odredišta, a ne svatko u svom automobilu kako sam ja mislila! I ne, neće nas roditelji baciti u rijeku Dravu, to je bila samo šala.
Punili smo prtljažnik kombija ruksacima i ostalim stvarima, a tad se udobno smjestili na sjedalima i krenuli prema odredištu, Svibovcu Podravskom. Usput smo i razgovarali o svakakvim temama, ali ja sam uglavnom šutjela i razmišljala kako će biti lijepo i uzbudljivo.
Domaćini su nas dočekali veseli i s osmijehom na licu, što je bila dobra vijest. Odrasli su odlučili malo popričati s njima dok smo se Niko i ja s rendžericom Sarom odvojili od ostalih i promatrali ptice uz pomoć dalekozora.
Skiper Nikola podijelio nam je vesla i zaštitne prsluke te nam objasnio kako se trebamo ponašati u čamcu, na primjer, što trebamo učiniti ako netko padne u vodu ili kad je ispred nas neka grana.
Napokon je došao trenutak kojeg smo svi čekali – početak plovidbe. Primijetila sam skiperovu ogromnu ljubav prema rijeci Dravi, još je rekao da mu je ona vrijedna života.
Tijekom plovidbe naučio me je još puno toga: što su to sprudovi, brzaci i rukavci, koja je najveća ada na Dravi, što sve sadržava dravski pijesak i slično. Niku i meni pokazao je tragove dabra i invazivnu bodljikastu tikvicu. Izrecitirao mi je pjesmu “Slap” i pokazao mi je stare drvene naplavine u rijeci kojima je davao imena, vidjevši ih kao čudovišta koja izranjaju iz rijeke. Dva definitivno najljepša trenutka su mi veslanje kroz brzak “Z”, kada se čamac počeo puniti vodom i divlje se ljuljati te trenutak kad mi je skiper pokazao staru drvenu naplavinu koja još nije imala ime kao ostale te ju je odlučio nazvati “Gitino drvo”, po meni.
Ni kraj plovidbe nije bio tako loš kako sam mislila, zapravo, bio je baš super! Kada smo izašli iz čamaca, skiper nas je vozio u terenskom vozilu Defender prema mjestu gdje je bio kombi, i to preko brjegova i nasipa te jako brzo! Bila je to vrlo adrenalinska vožnja prepuna smijeha koju isto tako neću zaboraviti!
A ovaj posljednji odlomak odlučila sam posvetiti Dravi. Ako vi mislite da je Drava samo ono ispod Dravskog mosta, onda ste u krivu. Drava je puno više od toga. Drava je divlja, puna je života. Dom je prekrasnom, tajnovitom vodomaru koji nas je pratio tijekom plovidbe. Njene su obale mjesto gdje svaka bregunica pojede deset tisuća komaraca na dan. Drava je tiha i umirena u svojim mrtvicama, na trenutke se pretvara u zarasle prašume. Drava je tvrdoglava, ne dopušta ljudima da je ukrote. Svaki njezin meandar je drugačiji. Za kraj, ponovit ću riječi skipera Nikole: “Drava je život!”
Gita Radiković
Najbolja mlada čuvarica prirode za 2021. godinu
Nagradno pitanje: Koliko komaraca pojede svaka bregunica na dan? Točne odgovore s imenom, prezimenom i adresom poslati preko emaila na portalu udruge Mlada pera Top generacija. Objava dobitnika u ponedjeljak, 18. listopada u 18 sati na Facebook stranicama portala Međimurje info i udruge Mlada pera.
