Dragi učitelji, oprezno s obećanjima! Dragi roditelji, oprezno s ubacivanjem!
Siguran sam da se svaki učitelj ponosi uspjehom svog učenika! Sretan je što je dobio nadarenog učenika u razred i ponosan što je uspio oblikovati, usmjeriti talent tog učenika pravim putem, razvijati koliko god je to u njegovoj moći. Kad učenik postigne neki uspjeh to je u prvom radu priznanje njegovom vlastitom trudu, zalaganju, volji, često i nekom odricanju i motivacija za nova znanja, nove korake u novo nepoznato, nova istraživanja.
Priznanje je to i njegovom učitelju, mentoru, jer ponekad se na žalost preskoči onaj prvi korak, prepoznavanje talenta u nekome, a uspjeh učenika svakako je priznanje tom mentoru da je prepoznao talent mlade osobe koja se tek razvija. U tom svom razvoju ta mlada osoba upija često kao spužva ne samo znanje nego i ponašanje koji vidi u svojoj okolini, u društvu kojeg je član. Često mentori tim malim talentiranim osobama koje rastu ne samo kilogramima i visinom nego i znanjem i društvenim ponašanjem posvećuju više vremena i u školi i u slobodno vrijeme što je vrlo pohvalno i pri tome uspostavljaju neku svoju osobnu vezu. Žele tim malim kreativcima pružiti maksimum da bi ih čim više potaknuli na osvajanje novih horizonata i tu ponekad naprave pogrešan korak: obećaju nešto što nikako nije u njihovoj moći, obećaju da će pobijediti u nekoj utrci, na nekom natječaju i tada naprave još gori korak, vrše pritisak na žiri da njihov učenik jedini zaslužuje pobijediti jer se jako učio i mučio!
Jeste li svjesni da pritom tom svom malom marljivcu zapravo činite medvjeđu uslugu?
Jeste li svjesni da pritom omalovažavate trud i muku ostalih koji su se također učili i mučili, možda čak i više?
Jeste li svjesni da pritom prenašate one loše strane društva: uspjeh preko veze, a ne znanja?
Motiviranje nimalo nije lak zadatak, čak često teži nego samo prenošenje znanja i razvijanje kreativnosti no nikako ne smije biti obilježeno negativnom konotacijom! I vrlo važno, obećate li da će upravo vaša mlada osoba sigurno pobijediti zapravo joj dajete do znanja do je postigla svoj vrhunac, da nema dalje napretka, to je to što ona može postići i gotovo! Tada zapravo utječete negativno na dijete koja vas na određen način i imitira, a na to nemate pravo jer takav vaš potez može uništiti svaku daljnju volju i želju djeteta za napredovanjem.
Srećom puno je više mentora koji djecu potiču iznova i nanovo, opetovano i uporno, vrlo često ulažući mnogo svog slobodnog vremena da bi još jače angažirali i potaknuli još vatreniju angažiranost djece. I nisu diktatorski nastrojeni prema toj djeci, dapače, uvlače ih u zajedničko planiranje, zajednički osvrt, zajedničku kritiku, zajedničko ocjenjivanje postignutog, napravljenog, nastojeći da dijete samo zaključi gdje je pogriješilo, gdje je uspjelo, što treba promijeniti, a što nastaviti dalje graditi. I onda se ponekad poneki roditelj u tom svom žaru da pogura dijete još više naprijed nepromišljeno ubaci savjetima mentoru iza leđa. To ne znači da su ti savjeti loši no radeći to iza leđa mentoru osporava njegov trud i rad i umanjuje njegov doprinos u razvoju djeteta. Roditelji, itekako je važno da sudjelujete u razvoju i poticanju djeteta, ali kad je u pitanju talent koji je uočio i počeo razvijati njegov mentor tada to radite u suradnji s mentorom. Time priznajete trud mentoru, ali i pokazujete djetetu da je mentor osoba kojoj treba vjerovati i u koju se može i dalje pouzdati.
Ponekad nas vlastito oduševljenje toliko obuzme da nam promakne ona objektivnost koju bi morali zamijetiti kutkom oka, a objektivnost je izuzetno važna u razvoju tih malih kreativaca, jer nekima je uspjeh prvo mjesto, neki su presretni ulaskom u finale, a ima i onih koji misle da su osvojili jackpot samim sudjelovanjem. Treba biti snažan i mudar za ocjenu toga što je uspjeh kad se vidi konkurencija i tu je ključ za pozitivnu motivaciju!
Gorkić Taradi
